IVAN REPUŠIĆ, dirigent

RUBEN DALIBALTAYAN, klavir

Rahmanjinov / Čajkovski

 

Glazbom Vam prenosimo ugodan doživljaj profinjenosti, slavenske osjećajnosti i lepršavosti. Pijanist Ruben Dalibaltayan i Zagrebačka filharmonija, pod dirigentskom palicom uvaženog maestra Ivana Repušića, obećanje su za vrhunsku izvedbu.

Slavensko podrijetlo Sergeja Rahmanjinova dolazi do izražaja u svim njegovim djelima, no skladana su u duhu zaadnoeuropske romantike. Treći koncert za klavir i orkestar tehnički je toliko zahtjevno djelo da je sam Rahmanjinov, solist na praizvedbi 1909. godine, bo nezadovoljan vlastitom interpretacijom. Ipak, kasnije izjavljuje da mu je upravo ovaj koncert najdraža klavirska skladba. Klasične je, trostavačne forme, a prekrasna, zanosna melodika kao da nas vraća u stara, zaboravljena vremena. Cadenze (solo dijelove) Rahmanjinov je skladao sam, a zanimljivo je i da je drugom izvedbom koncerta (1910. godine) ravnao slavni Gustav Mahler. Skladatelj je kao „prihvatljivu“ priznao tek studijsku snimku V. Horowitza iz 1930. godine. Ljubitelji filma će svakako prepoznati koncert za jednu od skladbi iz nagrađivanog filma Sjaj (Shine) iz 1996. godine.

Čajkovski je skladatelj koji je prvi pronio glazbenu slavu svoje domovine uspješno spajajući romantični izričaj zapada s elementima ruske narodne melodije. O svojoj četvrtoj simfoniji u pismu svojoj pokroviteljici, grofici N. von Meck, sam Čajkovski piše: Naša simfonija ima program – može se izraziti riječima. O prvom taktu: Tako je čitav naš život neprestano izmjenjivajne krute stvarnosti i letimičnih sanja o sreći. Drugi stavak – drugačiji stupanj tuge: Kako je tužno, a ipak slatko utonuti u prošlost. O trećem stavku skladatelj ne iznosi nikakav poseban program, to su arabeske, likovi i slike koje jure kroz maštu. Čevrtim stavkom nam govori: Raduj se veselju drugih. Život je ipak podnošljiv. Skladatelj je 4. simfoniju posvetio Mom najboljem prijatelju.

*izvor citata: V. Manastierotti: Bogati plodovi, Školska knjiga, Zagreb, 1965.